Početkom 2018. Steve Skojec je predviđao da će ova godina obilježiti “početak kraja” moći pape Franje. Sada postaje sve jasnije da se ovaj pontifikat može suočiti s nekoliko različitih točaka prijeloma. Međunarodni ugled Franje je potkopan. Postoji najmanje pet područja u kojima je papa postao ranjiv: skandal s kardinalom Marxom; slučaj zlostavljanja biskupa Barrosa; kineska kriza; rasprava o predstojećem Svjetskom susretu obitelji u Irskoj; i sve veće protivljenje Amoris Laetitiai.
Kardinal Marx i homoseksualne zajednice
Prvo razmotrimo komentare kardinala Reinharda Marxa o ideji blagoslova homoseksualnih parova u Katoličkoj Crkvi. Dok je pozivao na takve korake samo pojedine župe, jasno je da za njega homoseksualna djela nisu više grijeh. Ovaj novi “marxistički potez” izazvao je mnogo bijesa među vjernim Katolicima u Njemačkoj, među kojima je i Mathias von Gersdorff.
No, dr. Markus Büning – katolički teolog i autor knjiga – također je izgubio strpljenje nakon nedavnog Njemačkog guranja na homoseksualnu frontu. (Büning je nedugo prije, i nakon inicijalne podrške četvorici kardinala dubija , skrenuo i potpisao nedavnu inicijativu Pro-pope Francis.) Sada je Büning pozvao papu Franju da ispravi Marxov kaos. Zapanjen je kako “jedan od najviših suradnika u senatu Crkve – nadbiskup kardinal Marx – može proglasiti pred svijetom tešku moralnu herezu”, dok predlaže takvu “liturgijsku afirmaciju” na lokalnoj razini.
Büning komentira: Vrlo je smiješno da takva Katolička “logika od slučaja do slučaja” ne bi vrijedila za one Katolike koji sada, nakon ovih skandaloznih zahtjeva biskupa, ozbiljno, sigurno razmišljaju o ne plaćanju Crkvi “crkvenog poreza.” [ “Kirchensteuer” -Kirche ]
Iako ne predlaže napuštanje Katoličke Crkve, Büning jasno kaže da ta proturječnost pokazuje “nemilosrdnost ovih pastira”. Njemački teolog tada nastavlja pozivati papu Franju da ispravi kardinala Marxa:
Po mom mišljenju, sada je jasno na potezu onaj koji ima najvišu učiteljsku službu u Općoj Crkvi – Papa. Ako šuti u vezi s takvim zahtjevom – pretpostavljajući da poznaje ovaj zahtjev C8 kardinala – kardinala Marxa [člana Franjinog C8 vijeća top kardinala], nužno je zaključiti da on to odobrava. Zatim i papa također ima problem! […] Ako je papa to učinio [odobrio ovaj Marxov pristup], on ne bi ispunio svoju dužnost i poslanje da na vjerodostojan način očuva jedinstvo Opće Crkve u pitanjima vjere i morala.
Skandal biskupa Barrosa
Neki slični tonovi zabrinutosti dolaze nam od Guida Horsta – Rimskog dopisnika Njemačkih Katoličkih novina Die Tagespost – koji je također poznat po svom obično pomirljivom odnosu prema papi Franji. U svjetlu papinog putovanja u Čile, Horst je naslovio članak s riječima: “Papinstvo na prijelazu?” U njemu je pisao o papinom posjetu Čileu i istaknuo kako je ovaj posjet izgledao kao ključni trenutak za Franju, budući da je zaslužio mnogo kritika zbog svojih ponižavajućih primjedbi o žrtvama seksualnog zlostavljanja koji su ga kritizirali zbog zaštite biskupa Juana Barrosa optuženog da je bio očevidac navodnih zlostavljanja. Franjo, kaže Horst, je imenovao Barrosa, “iako su Vatikanska kongregacija za kler i čileanski nuncij već došli do zaključka da bi Barros trebao podnijeti ostavku.” Glasine protiv Barrosa kao čovjeka koji je pokrivao zlodjela njegovog duhovnog vođe, Fernanda Karadime, nikada nisu prestale. Prema Horstu, Barros je čak ponudio ostavku, ali papa ostavku nije prihvatio.
Nakon papinih primjedbi na zrakoplovu, gdje je Franjo ponižavao žrtve zlostavljanja, kardinal Seán O’Malley – papin vrhunski savjetnik za seksualne zlostavljače klerike – kritizirao je primjedbe, nazvavši ih “izvorom velike boli za one koji su proživjeli seksualno zlostavljanje od strane klera.”
Kao što Horst komentira: „Prvi put se dogodilo da se jedan od najbližih suradnika pape udaljio od Franje; i da je papa reagirao. Mnogi su to učinili ranije – kardinali Joachim Meisner, Carlo Caffarra, Raymond Leo Burke, Walter Brandmüller, Robert Sarah, Gerhard Müller ili Janis Pujats iz Rige. Franjo ih je sve ignorirao, ali ne i O’Malleya.
U Horstovim očima, čini se da je papa “izgubio naklonost medija i javnosti” u Čileu. Ove kritičke riječi Horsta slijedili su sada mnogo upečatljiviji izvještaji sekularnog tiska , tj. da je papa već u 2015. godini, suprotno vlastitim tvrdnjama, dobio bljutav opis Barrosove uključenosti u slučajeve seksualnog zlostavljanja.
Američki katolički novinar Michael Brendan danas piše u Nacionalnom pregledu da, bez obzira na to kako se gleda na način na koji se to pismo rješava, da signalizira ozbiljan problem u papinom vodstvu. I dalje: “Glasine o osobnoj dostavi na ruke, ovog pisma pontifu mogu biti samo dokaz da više rangirani crkvenjaci gube povjerenje u njegov pontifikat. Barka Petrova plovi u mutne vode.”
Kinesko vatikanski kompromis
Pored toga, papa Franjo je sve više pod pritiskom da pruži prijateljsku ruku kineskim biskupima koje su imenovali komunisti, a pri tom čak traži od nekih vjernih i patničkih pravih biskupa da podnesu ostavke. Riccardo Cascioli iz Italijanske La Nuova Bussola Quotidiana ovako je naslovio jedan od njegovih najnovijih članaka: “Vatikanski “dugi marš” prema predaji Kini”. Steven Mosher, katolički autor i stručnjak za kineski komunizam, jednostavno je ponovio taj osjećaj u intervju s EWTN-ovim Raymondom Arroyoom, tvrdeći da pregovori Vatikana s Kinom nisu ništa drugo nego “jednostavno pregovaranje o predaji podzemne Crkve” lažnoj crkvi koju su stvorili komunisti.
Irska i lgbt
Na vrhu svih tih zabrinjavajućih događaja, papa se sada gura u donošenje odluke o tome gdje stoji s obzirom na lgbt pitanje. Početkom veljače izletjela je priča da je Mary McAleese, bivšoj predsjednici Irske, bilo zabranjeno od strane Irskog kardinala Kevina Farrella, šefa Vijeća za laike, obitelj i život, da govori na konferenciji o ženama koja se trebala održati na području Vatikana. Ovaj čin kardinala Farrella sada je izazvao ogorčenje nadbiskupa Dublina, Diarmuida Martina, koji tvrdi da nije bio konzultiran prije ove odluke. McAleese je istaknuta promotorica homoseksualnog “braka” i drugih progresivističkih planova, kao što su porodice žena. Sam nadbiskup Martin je sada zabrinut da mu je poruka „uključivanja” za nadolazeći kolovoz 2018. – kada je zakazan Svjetski susret obitelji – znatno narušena ovim nedavnim činom „isključenja” od strane Vatikana. Inzistirao je kako će ovaj događaj – na kojem se očekuje i nazočnost pape Franje biti – “sveobuhvatni događaj otvoren svim obiteljima i članovima obitelji”.
U Irskoj su pro-lgbt skupine toliko ogorčene zbog nedavne odluke kardinala Farrella da sada zagovaraju i ukidanje potpore Svjetskom susretu obitelji i planiranom nadolazećem posjetu pape Franje Irskoj.
Čini se da je papa Franju u sukobu s Irskom kao državom, kao i s nadbiskupom Martinom kao organizatorom nadolazećeg katoličkog događaja. S druge strane, ako napravi gestu prema njima, morati će dati znak odobravanja lgbt programa. Samo će vrijeme pokazati kako će papa Franjo riješiti ovaj sukob, sukob gdje će morati pokazati gdje stvarno stoji po tom pitanju.
U tijeku je sve veći otpor prema Amoris Laetitia
Posljednje, ali ne i najmanje važno: Amoris Laetitia ne prestaje uzrokovati ozbiljne poremećaje u Katoličkoj Crkvi, toliko da se povećava broj onih biskupa koji javno podržavaju inicijativu biskupa Athanasius Schneider – i dva njegova kolege biskupa iz Kazahstana – da se odbije ideja davanja Pričesti preljubnicima. Upravo jučer, biskup emeritus Elmar Fischer, Austrija, dodao je svoje ime na popis.
Tako je broj potpisnika sada porastao na deset, a možda i više, prema našim izvorima.
Čini se da bi te potencijalne pukotine u Franjinom pontifikatu mogle dovesti do razbijanja; takvoga, da bi mogao potencijalno zaustaviti – ili barem oslabiti – papin plan prilagodbe Crkve modernom svijetu na takav način da se punina Katoličke vjere više ne prepoznaje. Ako je tako, to bi moglo donijeti potrebne olakšice mnogim dušama čije je spasenje u pitanju.