Nadbiskup Vigano je objavio treće pismo, koje ga definitivno postavlja kao prvoga svjedoka vjere u Boga u Katoličkoj Crkvi danas.
https://www.lifesitenews.com/news/archbishop-viganos-third-testimony
Uživajte čitajući ovo pismo, koje je jasno bez uvijanja, bez okrivljavanja, koje donosi čistu istinu i nadu i hranu za duše u neredu kojega je prouzročio lažni prorok. Pismo smo preveli i objavljujemo ga u cijelosti:
Na blagdan Sjevernoameričkih mučenika
Svjedočiti o korupciji u hijerarhiji Katoličke Crkve bila je bolna odluka za mene i ostaje tako. Ali ja sam starac, onaj tko zna da će uskoro položiti račun Sucu za svoje postupke i propuste, onaj koji se boji Njega koji može baciti tijelo i dušu u pakao. Sudac koji će, čak i u Svojem beskrajnom milosrđu, svima pružiti spasenje ili prokletstvo prema onome što su zaslužili. Predviđajući zastrašujuće pitanje toga Suca – “Kako si mogao ti, koji si znao istinu, šutjeti usred laži i pokvarenosti?” – kakav bi odgovor ja mogao dati?
Svjedočio sam potpuno svjestan da će moje svjedočanstvo donijeti uznemirenost i zaprepaštenje mnogim eminentnim osobama: crkvenjacima, kolegama biskupima, kolegama s kojima sam radio i molio. Znao sam da će se mnogi osjećati ranjeno i izdano. Očekivao sam da će neki od njih, reagirati napadanjem mene i mojih motiva. No ono što je najbolnije, znao sam da će mnogi nedužni vjernici biti zbunjeni i uznemireni prizorom [u kojem] biskupi optužuju kolege i nadređene za prijestupe, grijehe tijela i teško zanemarivanje dužnosti. Ipak, vjerujem da bi moja neprekidna šutnja mogla ugroziti mnoge duše i zasigurno donijeti prokletstvo moje vlastite. Obavještavajući više puta moje nadređene, pa čak i papu, o nemoralnom ponašanju Theodorea McCarricka, mogao sam javno osuditi istine kojih sam ranije bio svjestan. Ako postoji moja odgovornost u tom kašnjenju, za to se kajem. Ovo kašnjenje bilo je zbog težine odluke koju sam namjeravao donijeti, i duge muke moje savjesti.
Ja sam bio optužen za stvaranje zbrke i podjele u Crkvi kroz moje svjedočanstvo. Onima koji vjeruju da je takva zbrka i podjela bila zanemariva prije kolovoza 2018, možda je takva tvrdnja uvjerljiva. Većina nepristranih promatrača, međutim, bit će svjesna dugotrajne najezde i jednog i drugog, što je neminovno kada je Petrov nasljednik nemaran u vršenju njegove glavne misije, koja je potvrđivanje braće u vjeri i u čvrstoj moralnoj doktrini. Kada on zatim pogoršava krizu kontradiktornim ili zbunjujućim izjavama o tim doktrinama, zbunjenost se povećava.
Zato sam govorio. Jer je urota šutnje ta koja je uzrokovala i nastavlja štetiti Crkvi – nanosi štetu tolikim nevinim dušama, mladim svećeničkim zvanjima, vjernicima u cjelini. S obzirom na moju odluku, koju sam donio u savjesti pred Bogom, dragovoljno prihvaćam svaku bratsku ispravku, savjete, preporuku i poziv na napredak u mom životu vjere i ljubavi prema Kristu, Crkvi i papi.
Dopustite da ponovim ključne točke mojega svjedočenja.
- U studenom 2000. godine, američki nuncij nadbiskup Montalvo je obavijestio Svetu Stolicu o homoseksualnom ponašanju kardinala McCarricka sa seminarcima i svećenicima.
- U prosincu 2006. novi američki nuncij, nadbiskup Pietro Sambi, obavijestio je Svetu Stolicu o homoseksualnom ponašanju kardinala McCarricia s još jednim svećenikom.
- U prosincu 2006. sam napisao dopis državnom tajniku kardinalu Bertoneu i osobno sam ga dostavio zamjeniku za opće poslove, nadbiskupu Leonardu Sandriju, pozivajući papu da izvrši izvanredne disciplinske mjere protiv McCarricka kako bi spriječio buduće zločine i skandal. Ovaj podsjetnik nije dobio nikakav odgovor.
- U travnju 2008. otvoreno pismo Richarda Sipea [upućeno] papi Benediktu državnom tajniku kardinalu Bertoneu prenio je prefekt KNV-a, kardinal Levada, koje je sadržavalo daljnje optužbe protiv McCarricka za spavanje sa seminarcima i svećenicima. Primio sam ga mjesec dana kasnije, a u svibnju 2008. sam osobno poslao drugi dopis tadašnjem zamjeniku za opće poslove, nadbiskupu Fernandu Filoniju, koji je izvijestio o tvrdnjama protiv McCarricka i pozivao na sankcije protiv njega. Ovaj drugi zapis također nije dobio odgovor.
- ili 2010. saznao sam od kardinala Rea, prefekta Biskupske kongregacije, da je papa Benedikt naredio McCarricku da prestane s javnim služenjem i započne život molitve i pokore. Nuncij Sambi prenio je Papine naredbe McCarricku glasom koji je odjekivao niz hodnik nuncijature.
- U studenom 2011. godine, kardinal Ouellet, novi prefekt za biskupe ponovio je meni, novome nunciju u SAD-u, Papina ograničenja za McCarricka, a ja sam ih osobno priopćio McCarricku licem u lice.
- lipnja 2013., pri kraju službene skupštine nuncija u Vatikanu, papa Franjo mi je govorio nejasnim riječima kritizirajući američke biskupije.
- lipnja 2013. susreo sam papu Franju licem u lice u njegovom stanu da zatražim pojašnjenja, a Papa me pitao: “il cardinale McCarrick, com’è (kardinal McCarrick – što ti misliš o njemu)?” – što mogu interpretirati samo kao glumu znatiželje kako bi otkrio jesam li McCarrickov saveznik. Rekao sam mu da je McCarrick seksualno korumpirao generacije svećenika i sjemeništaraca, a Papa Benedikt je naredio da ga se ograniči na život molitve i pokore.
- Umjesto toga, McCarrick je nastavio uživati osobito poštovanje od strane pape Franje i ukazano mu je novo povjerenje i zadaci.
- McCarrick je bio dio mreže biskupa koji promiču homoseksualnost, koji su iskorištavajući svoju naklonost kod pape Franje manipulirali biskupskim imenima kako bi se zaštitili od pravde i ojačali homoseksualnu mrežu u hijerarhiji i u Crkvi kao cjelini.
- Papa Franjo je ili sudjelovao u ovoj korupciji, ili je, znajući što čini, bio ozbiljno nehajan jer se nije suprotstavio i iskorijenio to.
Pozvao sam se na Boga kao svjedoka istine u mojim tvrdnjama, i nijedna se nije pokazala lažnom. Kardinal Ouellet je napisao da me opominje zbog moje drskosti u prekidu tišine i podizanju takvih teških optužbi protiv moje braće i nadređenih, no zapravo, njegova me opomena potvrđuje u mojoj odluci i, štoviše, služi kako bi opravdala moje tvrdnje, pojedinačno i u cjelini.
- Kardinal Ouellet priznaje da je sa mnom razgovarao o McCarrickovoj situaciji prije odlaska u Washington kako bi započeo moju nuncijsku službu.
- Kardinal Ouellet priznaje da mi je pisao o uvjetima i ograničenjima koja su bila nametnuta McCarricku od strane pape Benedikta.
- Kardinal Ouellet priznaje da ta ograničenja zabranjuju McCarricku putovanja i javne nastupe.
- Kardinal Ouellet priznaje da je Kongregacija biskupa, pismeno, prvo preko nuncija Sambija, a potom još jednom preko mene, zahtijevala da McCarrick vodi život molitve i pokore.
Što osporava kardinal Ouellet?
- Kardinal Ouellet osporava mogućnost da je papa Franjo mogao dobiti važne informacije o McCarricku na dan kada je upoznao brojne nuncije i dao svakome samo nekoliko trenutaka razgovora. Ali ovo nije bilo moje svjedočenje. Moje svjedočenje je da sam na drugom, privatnom sastanku obavijestio papu, odgovarajući na njegovo pitanje o Theodoreu McCarricku, tada kardinalu nadbiskupu emeritusu Washingtona, istaknutom liku Crkve u SAD-u, priopćavajući papi da je McCarrick seksualno korumpirao svoje seminarce i svećenike. Nijedan papa ne bi to mogao zaboraviti.
- Kardinal Ouellet osporava postojanje pisama u svom arhivu koje su potpisali papa Benedikt ili papa Franjo glede sankcija [nametnutih] McCarricku. Ali ovo nije bilo moje svjedočenje. Moje je svjedočenje bilo da u svojim arhivima ima ključne dokumente – bez obzira na podrijetlo – koji inkriminiraju McCarricka i dokumentiraju mjere poduzete u vezi s tim, kao i druge dokaze o prikrivanju u vezi s njegovom situacijom. I to opet tvrdim.
- Kardinal Ouellet osporava postojanje u dosjeima svog prethodnika, kardinala Rea, “pregleda audijencija” kojima se McCarricku nameću ograničenja koja su već spomenuta. Ali ovo nije bilo moje svjedočenje. Moje svjedočenje je da postoje i drugi dokumenti: primjerice, obavijest kardinala Rea ne ex-Audientia SS.mi, potpisana od strane državnog tajnika ili zamjenika.
- Kardinal Ouellet osporava da je lažno predstaviti mjere poduzete protiv McCarricka kao “sankcije” koje je papa Benedikt odredio i [koje je] otkazao papa Franjo. Točno. Tehnički to nisu bile “sankcije” nego odredbe, “uvjeti i ograničenja”. Da bi se cjepidlačilo jesu li sankcije ili odredbe ili nešto drugo, to je čisti legalizam. S pastoralnog stajališta one su upravo ista stvar.
Ukratko, kardinal Ouellet priznaje važne tvrdnje koje sam iznio i iznosim, te osporava tvrdnje koje ne iznosim i nikad nisam iznosio.
Kardinal izjavljuje da je Sveta Stolica svjesna samo “glasina”, koje nisu bile dovoljne za opravdanje disciplinskih mjera protiv McCarricka. Upravo suprotno, potvrđujem da je Sveta Stolica bila svjesna raznih konkretnih činjenica i da posjeduje dokumentarni dokaz i da su odgovorne osobe ipak odlučile da ne interveniraju ili su bile spriječene. Naknade [koje su isplatile] nadbiskupija Newark i biskupija Metuchen žrtvama McCarrickovog seksualnog zlostavljanja, pisma o. Ramseya, nuncija Montalva 2000. i Sambija 2006., dr. Sipea 2008. godine, moje dvije obavijesti nadređenima u Državnom tajništvu koje detaljno opisuju konkretne optužbe protiv McCarricka; sve tu to samo glasine? To je službena korespondencija, a ne tračevi iz sakristije. Zločini koji su prijavljeni bili su vrlo ozbiljni, uključujući i one koji pokušavaju dati sakramentalni oproštaj suučesnicima u perverznim djelima, a kasnije su svetogrdno slavili Mise. Ovi dokumenti određuju identitet počinitelja i njihovih zaštitnika i kronološki slijed činjenica. Čuvaju se u odgovarajućim arhivima; nema potrebe za izvanrednom istragom kako bi se prezentirali.
U javnim prigovorima usmjerenim na mene primijetio sam dva propusta, dvije dramatične šutnje. Prva šutnja se odnosi na stanje žrtava. Druga se odnosi na temeljni razlog zašto postoji toliko mnogo žrtava, a to je, koruptivno djelovanje homoseksualnosti u svećeništvu i u hijerarhiji. Što se tiče prve, to je zastrašujuće što se, usred svih skandala i ogorčenja, tako malo misli na one koji su oštećeni seksualnim grabežom onih kojima je bilo dano da budu poslužitelji Evanđelja. Ne radi se o osobnim obračunima niti o durenju zbog promjenjivosti crkvenih karijera. Nije riječ o politici. Ne radi se o tome kako će povjesničari Crkve procijeniti ovo ili ono papinstvo. Radi se o dušama. Mnoge duše su bile i sada su ugrožene za svoje vječno spasenje.
Što se tiče druge tišine, ova vrlo teška kriza ne može se ispravno riješiti i riješiti osim ako i dok ne nazovemo stvari njihovim pravim imenima. To je kriza zbog kletve homoseksualnosti, njezinih agenata, u njihovim motivima, u otporu reformi. Nije pretjerano reći da je homoseksualnost postala kuga u svećenstvu i može se iskorijeniti samo duhovnim oružjem. Strašno je licemjerje osuditi zlostavljanje, tvrditi da plačeš zbog žrtava, a ipak odbiti osuditi osnovni uzrok tolikog seksualnog zlostavljanja: homoseksualnost. Licemjerje je odbiti priznati da je ova kletva nastala zbog ozbiljne krize u duhovnom životu svećenstva i ne poduzimati korake potrebne za njeno otklanjanje.
Neupitno postoje razvratni svećenici, i neupitno je da oni štete vlastitim dušama, i dušama onih koje kvare u Crkvi kao cjelini. No ta kršenja svećeničkog celibata obično su ograničena na pojedince koji su neposredno uključeni. Razvratni svećenici obično ne vrbuju druge razvratnike, niti rade na njihovoj promidžbi, niti prikrivaju vlastite zločine – dok su dokazi o homoseksualnom dosluhu, s dubokim korijenima koje je tako teško iskorijeniti, nadmoćni.
Dobro je utvrđeno da homoseksualni grabežljivci iskorištavaju klerikalnu privilegiju u njihovu korist. Ali tvrditi da je kriza sama po sebi klerikalizam čista je sofistika. To znači pretvarati se da je sredstvo, instrument, zapravo glavni motiv.
Osuda homoseksualne korupcije i moralnog kukavičluka koji joj dopušta da cvjeta, ne nailazi na čestitke u ovo vrijeme, čak ni u najvišim sferama Crkve. Nisam iznenađen što sam ukazavši na ta zla optužen za nepoštivanje svetog oca i poticanje otvorene i skandalozne pobune. Ipak, pobuna bi značila poticanje drugih da ruše papinstvo. Ne tražim takvu stvar. Svakodnevno se molim za papu Franju – više nego što sam to činio za druge pape. Molim, zaista, iskreno preklinjem svetoga oca da se suoči s obvezama koje je sam prihvatio prilikom preuzimanja službe Petrova nasljednika. Uzeo je na sebe misiju potvrđivanja svoje braće i vođenja svih duša u Kristovu sljedbu, u duhovnu borbu, na putu križa. Neka prizna svoje pogreške, pokaje se, pokaže spremnost da slijedi mandat koji je dan Petru i kada se obrati neka učvrsti svoju braću (Luka 22,32).
Zaključujući, želim ponoviti svoju molbu svojoj braći biskupima i svećenicima koji znaju da su moje izjave istinite i koji mogu tako posvjedočiti, ili koji imaju pristup dokumentima koji mogu bez sumnje potvrditi stvar. I vi ste suočeni s izborom. Možete izabrati da se povučete iz bitke, podupirete urotu tišine i zažmirite na širenje korupcije. Možete davati izgovore, kompromise i opravdanja koja odgađaju dan obračuna. Možete se tješiti lažima i iluzijama da će sutra biti lakše reći istinu, pa onda sljedeći dan i tako dalje.
S druge strane, možete izabrati da progovorite. Možete se pouzdati u Onoga koji nam je rekao: “Istina će vas osloboditi.” Ne kažem da će biti lako odlučiti se između šutnje i govora. Pozivam vas da to razmotrite, jer kad izaberete govor – na vašoj smrtnoj postelji, a zatim pred Pravednim Sucem – nećete požaliti.
+ Carlo Maria Viganò 19. listopada 2018
Arcivescovo tit. di Ulpiana
blagdan Sjeverno Američkih mučenika
Nunzio Apostolico