To je priča koja glasi kao odlomak [iz knjige] Papa diktator: papa Franjo nedavno je prihvatio ostavku Héctora Aguera, nadbiskupa La Plate u Argentini – glavnom gradu pokrajine Buenos Aires – i zamijenit će ga svojim bliskim povjerenikom i piscem iz sjene, nadbiskupom Víctorom Manuelom “Tuchom” Fernándezom. Ne samo da je Papa prihvatio ostavku nadbiskupa Aguera u roku od samo nekoliko dana od njenog obveznog podnošenja, također mu je putom nuncijature naredio da odmah napusti biskupiju i da ne ostanu tamo do njegovog odlaska u mirovinu.
Ono što naši čitatelji možda ne znaju jest da je nadbiskup Aguer podnio ostavku samo tjedan dana ranije, 24. svibnja. Kako piše Elisabetta Piqué, za argentinsku dnevnik La Nación, činjenica da je Papa prihvatio Aguerovu ostavku tako brzo “predstavlja znak promjene u vodstvu koje čeka nadbiskupiju”. Piqué posebno primjećuje očekivanja da će, nakon Aguerovog odlaska, biskupija – poznata po “konzervativnim stavovima” i “konfrontacijskom stilu”, kao i po “gotovo opsjednutosti problemima seksualnog morala”, preuzeti “posve drugačiji i novi pečat” pod svojim novim nadbiskupom. Piqué izvještava da su Aguer i Bergoglio bili pomoćni biskupi zajedno u Buenos Airesu od 1992. do 1998. i da su uvijek bili “prijatelji” – navodnici oko “prijatelji” su u izvorniku – ali s “vrlo različitim stilovima” i idejama.
Možda je najvažniji dio priče iz povijesti sukoba između Bergoglioja, i njegovog prijatelja Tucha s pravovjernim elementima argentinske Crkve. Kao što piše Piqué, postojala je dugogodišnja bitka koju je Bergoglio vodio protiv “konzervativnog argentinskog crkvenog lobija” kada je postao nadbiskup u Buenos Airesu, boreći se za svog prijatelja Fernandeza, da postane rektor papinskog sveučilišta Universidad Católica Argentina. Piqué podrazumijeva – iako ne govori izravno – da je Aguer bio dio toga lobija. (Razlozi te bitke nisu beznačajni, a mi ćemo se vratiti na njih malo kasnije.)
Da je nadbiskup jednostavno prihvatio svoju ostavku u obveznoj dobi od sedamdeset i pet godina, priča bi mogla tu završiti. No puno je više stvari u pitanju.
Neke od sljedećih informacija dolaze iz Aguerove posljednje propovijedi 2. lipnja, kao i iz teksta objavljenog na dobro informiranom argentinskom tradicionalističkom blogu Wanderer (ne smije se miješati s istoimenim američkim katoličkim novinama). Ono što je prikazano je brzo i okorjelo uklanjanje voljenog prelata i pro-life prvaka koji je služio svojoj biskupiji gotovo dva desetljeća – ali koji je također bio jedan od najznačajnijih konzervativnih protivnika Jorgea Bergoglija u argentinskoj biskupiji. Iz Izvješća u Wandereru čitamo:
Kao što je sam biskup Aguer objasnio u oproštajnoj propovijedi [2. lipnja] i kao što su drugi izvori potvrdili, svoju je ostavku predao [svetom ocu] kada je 24. svibnja navršio 75 godina. Sedam dana kasnije [31. svibnja] primio je poziv iz nuncijature da primi papinske zapovijedi: na Tijelovo [2. lipnja] trebala je biti njegova posljednja javna liturgija; [pomoćni] biskup [La Plate, Alberto] Bochatey imenovan je apostolskim upraviteljem; mora napustiti nadbiskupiju neposredno nakon slavlja, ne može ostati u njoj kao nadbiskup emeritus, niti može predati svoje sjedište svom nasljedniku. Na kraju Mise pravoslavni episkop koji je bio prisutan uzeo je mikrofon i ponudio mons. Agueru svoj dom da se tu nastani, jer doslovno, nije imao kamo otići (njegovi su planovi uključivali umirovljenje u bivšem malom sjemeništu La Plate).
Uspjeli smo potvrditi neke od tih činjenica kroz drugi neovisni argentinski izvor. Taj izvor, međutim, dodaje informacije o novim zbivanjima u ovom slučaju nakon 2. lipnja, naime da je nadbiskup Aguer dobio još nekoliko dana kako bi proslavio jednu posljednju oproštajnu Misu i kako bi pronašao novi dom za sebe. I dalje mu ne će biti odobrena primopredaja njegove biskupije u ruke njegovog nasljednika. Tako, iako postoji malo ublažavanje, temeljna nepravda u njegovom slučaju ostaje ista.
Ova žestoka metoda djelovanja otkriva, u očima pisca teksta u Wandereru, “raskrinkanu osvetu i manifestaciju nedostatka ne samo kršćanskih, već i ljudskih vrlina, pa čak i najosnovnijeg viteštva” što se vidi kod pape Franje. Članak nastavlja, navodeći da je mons. Aguer “imao dobru reputaciju i bio je cijenjen od strane većine argentinskih vjernika i zbog svoje jasnoće i zbog hrabrosti u obrani Evanđelja. “Štoviše, bio je posebno jasan u vezi s problemom pobačaja. (…) Zapravo, čak i njegova zadnja propovijed 2. lipnja bila je uvelike posvećena upozoravanju onih koji su razmatrali glasovanje u prilog legalizaciji elektivnog pobačaja u Argentini kasnije ovog mjeseca. (…). Izvještaj Wanderera nastavlja: “Usred rasprave o pobačaju, Aguerov glas bio je osobito jasan, a katolici koji se bore u ovoj bitci pronašli su pravo vodstvo u njemu. “U prodornom zaključku, autor pita hoće li ovaj “srebrni metak”- uklanjanje nadbiskupa Agere kako bi ga se zamijenilo izravnim agentom “bergolijanske reforme” koji će poništiti veliki dio rada svog prethodnika – štetiti i samome Franji: “Ukloniti ga na tako ponižavajući način potaknut će mnoge vjernike da shvate tko je zapravo Bergoglio”.
Nakon toga, blog Wanderer predstavlja naširoko pozadinu nadbiskupa Fernándeza i njegovu osobnu povijesti u Argentini, na temelju svjedoka očevidaca. Autor tvrdi da je Fernández poznat kao karijerist spreman unaprijediti svoju poziciju na račun svojih kolega. Ono što je najvažnije, blog kaže da Fernández ima veliki utjecaj na poučavanje pape Franje, uključujući njegovu apostolsku pobudnicu Amoris Laetitia. Rad Sandra Magistera izlaže da su odlomci AL-a u suštini plagijati Fernándezovih vlastitih ranijih spisa na tu temu.
Nije spomenuta – ali vrlo značajna za ovu priču – činjenica da su ti Fernándezovi tekstovi, koji su kasnije pretvoreni djelomice u Amoris Laetitia, bili ti koji su ga prvotno doveli u nevolje s konzervativnim argentinskim biskupima. Kao što je Sandro Magister izvijestio u svibnju 2016., “oni su zapravo dali razlog Kongregaciji za katolički odgoj da blokira njegovu kandidaturu za rektora sveučilišta Universidad Católica Argentina“.
Na taj način je moguće početi shvaćati zašto neki argentinski katolici sumnjaju da se radi o osveti. Klerik koji se suprotstavljao svojim stavovima koji su odudarali od pravovjerja ne samo da je uspio uključiti [te stavove] u temeljni Papin rad – već ga je isti Papa promaknuo i postavio na položaj jednog od njegovih najznačajnijih protivnika.
Wanderer je također istaknuo Fernandezovu knjigu iz 1995., Izliječi me svojim ustima – Umjetnost ljubljenja, tekst koji je dobro poznat kritičarima Fernandeza. Možda još šokantnije, blog citira iz članka kojeg je Fernández napisao ubrzo nakon izbora Bergoglija za papu, u kojemu, dok je pokušavao obraniti novog Papu, Fernández koristi vulgarne fraze poput “nemojmo se zaje******” (“No jodamos”) i “sr***”, govoreći, na primjer, da je “Bergoglio posr** nekoga” (“Bergoglio no cagó a nadie”). [Žao nam je što moramo ovdje koristiti takve riječi, ali zaista otkrivaju um i nesmotrenost ovog prelata koji je postao nadbiskup samo dva mjeseca nakon što je Bergoglio postao papa