Vigano govori Istinu – Viva Vigano!

Već jučer smo imali prilike čuti za novo pismo nadbiskupa Vigana I čitati ga na engleskom jeziku. Pismo smo u međuvremenu preveli na hrvatski I danas na Svetkovinu Svetoga Mihaela Arhanđela, objavljujemo ga u cijelosti, točno na dan na koji je i naslovljeno. Uživajte čitajući ovo pismo znajući da je napokon Bog podigao visoko rangiranog prelata u Crkvi koji govori nedvosmislenu I neuvijenu Istinu I nema namjere odustati. Vjerujemo da će uskoro kako je prorečeno u Knjizi Istine I drugi progovoriti ohrabreni Viganovim primjerom. Viva Vigano!

 

Naslovni nadbiskup Ulpiane

Apostolski nuncij

Scio Cui credidi (2. Timoteju 1,12)

Prije nego što počnem pisati, prije svega želim zahvaliti ​​i slaviti Boga Oca radi svake situaciju i iskušenja koje je stavio i koje će stavljati pred mene tijekom moga života. Kao svećenik i biskup svete Crkve, Kristove Zaručnice, pozvan sam kao svaka krštena osoba svjedočiti istinu. Darom Duha Svetoga Koji me s radošću podržava na putu kojim sam pozvan da putujem, namjeravam to učiniti do kraja mojih dana. Naš jedini Gospodin uputio mi je pozivnicu: “Slijedi me!”, a namjeravam Ga slijediti uz pomoć Njegove Milosti do kraja mojih dana.

 

“Pjevat ću Gospodu, dok sam živ;

slavit ću Gospoda, svojega, dok sam god.

Neka mu se dopadne pjesma moja!

Ja, ja se veselim u Gospodu.”

(Psalmi 103, 33-34)

 

*****

 

Prošlo je mjesec dana od kada sam iznio svoje svjedočanstvo, isključivo za dobro Crkve, o onome što se dogodilo na audijenciji s papom Franjom 23. lipnja 2013. godine i u vezi s određenim pitanjima u koja sam imao uvida kroz zadatke koji su mi povjereni u Državnom tajništvu i u Washingtonu, u odnosu na one koji snose odgovornost za prikrivanje zločina počinjenih od bivšeg nadbiskupa toga glavnoga grada.

Moja odluka da otkrijem te teške činjenice bila je za mene najbolnija i najozbiljnija odluka koju sam ikad donio u svom životu. Donio sam je nakon dugog razmišljanja i molitve, tijekom mjeseci duboke patnje i tjeskobe, tijekom krešenda stalnih vijesti o strašnim događajima, s tisućama uništenih nevinih žrtava, i rastrojenih zvanja i života mladih svećenika i klera. Šutnja pastira koji su mogli pružiti zaštitu i spriječiti nove žrtve sve je više postajala neobranjiv, razarajući zločin za Crkvu. Dobro upoznat s golemim posljedicama koje moja svjedočanstva mogu imati, jer ono što sam htio otkriti uključuje samog nasljednika Petra, ipak sam odlučio govoriti kako bih zaštitio Crkvu, i izjavljujem čiste savjesti pred Bogom da je moje svjedočenje istinito. Krist je umro za Crkvu, a Petar, Servus servorum Dei, prvi je pozvan služiti Kristovoj Zaručnici.

Sigurno, neke od činjenica koje sam otkrio su bile pokrivene papinskom tajnom koju sam obećao čuvati i koju sam vjerno čuvao od početka svoje službe za Svetu Stolicu. Ali svrha bilo koje tajne, uključujući i papinsku tajnu, jest da štiti Crkvu od njenih neprijatelja, a ne prikrivanje i suučesništvo u zločinima koje su počinili neki njezini članovi. Bio sam svjedok, no ne svojevoljno, šokantnim činjenicama i, kao što navodi Katekizam Katoličke crkve (članak 2491.), pečat tajnosti nije obvezujući kada se vrlo teška šteta može izbjeći samo otkrivanjem istine. Samo bi pečat ispovijedi mogao opravdati moju tišinu.

Niti papa, niti bilo koji od kardinala u Rimu nisu zanijekali činjenice koje sam iznio u svom svjedočenju. “Qui tacet consentit” zasigurno vrijedi ovdje, jer ako zaniječu moje svjedočanstvo, oni to samo trebaju izreći i dati dokumentaciju koja će podržati takvo poricanje. Kako se može izbjeći zaključak da razlog zbog kojeg ne daju dokumentaciju je to da znaju da ona potvrđuje moje svjedočenje?

U središtu mog svjedočenja je to da je papa u najmanju ruku od 23. lipnja 2013. znao koliko je perverzan i zao McCarrick u njegovim namjerama i djelima, a umjesto poduzimanja mjera koje bi svaki dobar pastir trebao poduzeti, papa je učinio McCarricka jednim od njegovih glavnih pomoćnika u upravljanju Crkvom, u odnosima sa Sjedinjenim Državama, Kurijom, pa čak i Kinom, kako danas vidimo uz veliku brigu i tjeskobu za tu crkvu mučenicu.

Sada je papa odgovorio na moje svjedočanstvo: “Neću reći ni riječi!” No onda, proturječeći samome sebi, usporedio je svoju šutnju sa šutnjom Isusa u Nazaretu i pred Pilatom i usporedio je mene s Velikim tužiteljem, sotonom, koji sije skandale i podjelu u Crkvi – bez toga da je izgovorio moje ime. Da je rekao: “Viganò je lagao”, on bi doveo u pitanje moju vjerodostojnost, pokušavajući utvrditi vlastitu. Time bi podržao zahtjev Božjeg naroda i svijeta za dokumentacijom potrebnom radi utvrđivanja tko je rekao istinu. Umjesto toga, iznio je suptilnu klevetu protiv mene – klevetu koja je prijestup kojeg je često uspoređivao s težinom ubojstva. Doista, to je učinio više puta, u kontekstu slavljenja Presvetog Sakramenta, Euharistije, gdje se ne susreće s rizikom novinarskih provokacija. Kad je razgovarao s novinarima, zamolio ih je da koriste njihovu zrelost i izvuku svoje zaključke. Ali kako novinari mogu otkriti i znati istinu ukoliko su oni koji su izravno uključeni u tu stvar odbili odgovoriti na bilo kakva pitanja ili objaviti dokumente? Papina nespremnost da odgovori na moje optužbe i njegovu gluhoća na pozive vjernika na odgovornost teško mogu biti u skladu s njegovim pozivima na transparentnost i izgradnju mostova.

Štoviše, papino štićenje McCarricka očito nije bilo jedina pogreška. U novinama je nedavno dokumentirano mnogo više slučajeva, pokazujući da je papa Franjo branio homoseksualnoga svećenika koji je počinio ozbiljna seksualna zlostavljanja maloljetnika ili odraslih. To uključuje njegovu ulogu u slučaju o. Julia Grassia u Buenos Airesu, njegovo ponovno angažiranje o. Maura Inzolia nakon što ga je papa Benedikt izbacio iz službe (sve dok nije otišao u zatvor, kada ga je papa Franjo laicizirao) i njegovo zaustavljanje istrage o optužbama za seksualno zlostavljanje protiv kardinala Cormaca Murphya O’Connora.

U međuvremenu, izaslanstvo Američke biskupske konferencije, na čelu s njezinim predsjednikom kardinalom DiNardom, otišlo je u Rim tražeći vatikansku istragu o McCarricku. Kardinal DiNardo i drugi prelati trebali bi reći Crkvi u Americi i svijetu: je li papa odbio provesti vatikansku istragu o McCarrickovim zločinima i onima koji su odgovorni za njihovo prekrivanje? Vjernici zaslužuju znati.

Posebno bih pozvao kardinala Ouelleta, jer sam kao nuncij uvijek radio u velikom skladu s njim, i uvijek sam imao veliko poštovanje i naklonost prema njemu. Sjetit će se kada me, na kraju moje misije u Washingtonu, primio u svojem stanu u Rimu uz dugi večernji razgovor. Na početku pontifikata pape Franje, on je zadržao svoje dostojanstvo, kao što je pokazao hrabrošću dok je bio nadbiskup Québeca. Kasnije, međutim, kada je njegovo djelovanje na dužnosti prefekta Kongregacije za biskupe bilo potkopano jer su preporuke za biskupska imenovanja dolazile direktno Papi od strane dvojice “prijatelja” homoseksualaca njegovog dikasterija, zaobilazeći kardinala, digao je ruke. Njegov dugi članak u L’Osservatore Romano-u, u kojem se izjasnio u korist više kontroverznih aspekata Amoris Laetitia, predstavlja njegovu predaju. Vaša Eminencijo, prije nego što sam otišao u Washington, Vi ste mi rekli o sankcijama pape Benedikta prema McCarricku. Imate na raspolaganju ključne dokumente koji inkriminiraju McCarricka i mnoge u Kuriji zbog njihovih prikrivanja. Vaša Eminencijo, pozivam Vas da svjedočite istinu.

*****

Konačno, želim ohrabriti vas, dragi vjernici, moja braćo i sestre u Kristu: nikad ne očajavajte! Usvojite čin vjere i potpunog pouzdanja u Krista Isusa, našega Spasitelja, od strane Sv. Pavla u drugome pismu Timoteju, Scio cui credidi (znam Kome sam povjerovao), kojega sam izabrao za biskupski moto. Ovo je vrijeme pokajanja, obraćenja, molitava, milosti, pripreme Crkve, Zaručnice Jaganjca, spremne za borbu i pobjedu s Marijom u borbi protiv staroga zmaja.

U spomen svoga biskupskoga ređenja 26. travnja 1992. godine, od strane Sv. Ivana Pavla II., Izabrao sam ovu sliku mozaika iz bazilike sv. Marka u Veneciji. Ona predstavlja čudo smirivanja oluje. Bio sam zadivljen činjenicom da je u Petrovom čamcu, u uzburkanoj vodi, lik Isusa prikazan dvaput. Isus je čvrsto spavao na pramcu, a Petar ga pokušava probuditi: “Učitelju, zar ti ne mariš, što ginemo?” U međuvremenu, Apostoli, prestrašeni, gledaju svaki u drugom smjeru i ne shvaćaju da Isus stoji iza njih, blagoslivljajući ih i sa sigurnošću upravlja brodom: “On ustade, zapovjedi vjetru i reče moru: “Umukni! Mirno budi!”…, Tada im reče: “Što ste tako, strašljivi? Zar još uvijek nemate vjere?”(Mk 4,38-40).

Scena je vrlo prikladna u prikazivanju ogromne oluje koju Crkva prolazi u ovom trenutku, ali s bitnom razlikom: Petrov nasljednik ne samo da ne vidi Gospodina koji upravlja brodom, čini se da čak ne namjerava probuditi Isusa koji spava na pramcu.

Je li Krist možda postao nevidljiv Njegovome vikaru?

Možda je u iskušenju da pokuša djelovati kao zamjena za našeg jedinog Učitelja i Gospodina?

Gospodin u potpunosti upravlja brodom!

Neka Krist, Istina, uvijek bude svjetlo na našem putu!

 

+ Carlo Maria Viganò

Naslovni nadbiskup Ulpiane

Apostolski nuncij

 

  1. rujna 2018. godine

Svetkovina Svetog Mihaela Arkanđela

https://www.lifesitenews.com/news/vigano-asks-top-vatican-cardinal-to-bear-witness-to-the-truth-release-key-d

https://remnantnewspaper.com/web/index.php/headline-news-around-the-world/item/4111-vigano-doubles-down-accuses-francis-of-losing-sight-of-christ

Iako je u gornjem tekstu zadržana izvorna terminologija, onoga kojega danas nazivaju papom, na HKZ-u nazivamo njegovim pravim imenom – lažni prorok.

One Comment

  1. ivan

    Hvala Bogu što nam je dao milost da budemo živi svjedoci događaja prorečenih iz Knjige Istine. Ne bojmo se, budimo hrabri kao Vigano.
    Neka je navijek slavno ime Isusovo.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *