Kardinal Carlo Maria Viganò, bivši papinski nuncij u SAD-u je u javnoj izjavi na jedanaest stranica prenio svoje eksplozivne tvrdnje koje se odnose na znanje i suučesništvo pape Franje kao i kardinala Wuerla, Sodana, Bertonea i Parolina u vezi s zlostavljanjima kardinala Theodora McCarricka.
Viganò tvrdi da je papa Benedikt XVI. nametnuo sankcije kardinalu McCarricku “slične onima koje mu je papa Franjo sada nametnuo.” Prema Diani Mongagni sa LifeSiteNewsa, koja je prevela Viganòvu izjavu na engleskom u izvješću koje je objavljeno 25. kolovoza (iz kojeg se uzimaju svi kasniji izvodi u ovoj priči), “Viganò je osobno razgovarao s Franjom o težini McCarrickovih zlostavljanja ubrzo nakon njegovog izbora 2013.”
Svjestan da je papa bio obaviješten o McCarrickovim zlim djelima kratko nakon što je izabran, Viganò je odlučio napraviti korak bez presedana i pozvao ga je da podnese ostavku. “Iako je znao da je [McCarrick] pokvaren,” govori Vigano, papa ga je “štitio do gorkoga kraja.”
Montagna piše da je bivši papinski nuncij rekao kako je unatoč njegovim upozorenjima,
Franjo “nastavio štiti” i ne samo da „nije uzeo u obzir sankcije koje mu je papa Benedikt već nametnuo”, nego je postavio McCarricka za “svog vjernog savjetnika” koji mu je pomagao imenovati mnogo biskupe u SAD-u, uključujući kardinale Blasea Cupicha iz Chicaga i Josepha Tobina iz Newarka.
Nadbiskup Viganò je optužio kardinale Sodana, Bertonea i Parolina za prikrivanje, te inzistira kako su mnogi drugi kardinali i biskupi bili svjesni uključujući kardinala Donalda Wuerla, McCarrickovog nasljednika na mjestu Vašingtonskog nadbiskupa.
“Ja sam sam spomenuo temu kardinalu Wuerlu u više navrata, sigurno nije bilo potrebno da idem u detalje jer je odmah bilo jasno da je bio potpuno svjestan svega,” on piše. “Nedavne [kardinalove] izjave da nije znao išta o tome… su apsolutno smiješne. Besramno laže.”
“Kardinal Wuerl, vrlo svjestan zlostavljanja koje kardinal McCarrick stalno čini i sankcija koje je nametnuo Benedikt, kršeći Papinu zapovijed, dozvolio mu je da prebiva u sjemeništu u Washingtonu. Čineći to, doveo je sjemeništarce u opasnost,” potvrđuje.
Navodeći njegovu duboku starost i diktat njegove savjesti, Viganò navodi da vjeruje da je bio dužan otkriti istinu o ovome pitanju, jer je “pokvarenost dosegla vrhunac Crkvene hijerarhije.” Bivši nuncij piše:
“Da se obnovi ljepota svetosti licu Kristove Nevjeste, koje je strašno unakaženo tolikim gnusnim zločinima, i ako mi istinski želimo osloboditi Crkvu smrdljive močvare u koju je pala, moramo imati hrabrosti srušiti kulturu tajnosti i javno priznati istine koje smo skrivali. Moramo srušiti zavjeru tišine s kojom su se biskupi i svećenici štitili na račun svojih vjernika, a zavjera tišine koja u očima svijeta riskira pretvaranje Crkve u sektu, zavjera tišine ne toliko različita od one koja prevladava u mafiji. ‘Zato će se sve, što ste rekli u tmini… oglasit s krovova.’”
Viganò tvrdi da je napisao memorandum o dokumentima koji se tiču pitanja McCarrickovih nedopuštenih aktivnosti kao delegata za papinske predstavnike u prosincu, 2006. (…) Viganò govori da završio svoj memorandum ponavljajući svojim nadređenima da je “mislio kako je potrebno intervenirati što prije oduzimanjem kardinalskog šešira McCarricku i da bi trebao biti podvrgnut sankcijama koje su uspostavljene Kodeksom kanonskog prava”(…)
Viganò kaže da je papa Benedikt, u stvari, nametnuo sankcije McCarricku, ukazujući na to da napusti sjemenište u kojem je živio, bilo mu je zabranjeno da govori javne Mise ili sudjeluje na javnim sastancima, zabranjena su mu predavanja i putovanja i bio je upućen živjeti život molitve i pokore – ograničenja koja mu je priopćio tadašnji papinski nuncij SAD-a, Pietro Sambi.
Viganò također kaže da njegova “savjest zahtijeva” da otkrije činjenice koje je osobno iskusio “u vezi saznanja pape Franje o McCarricku – činjenice koje “imaju dramatično značenje koje mu kao biskupu koji dijeli kolegijalnu odgovornosti svih biskupa za opću Crkvu”, ne dopuštaju da šuti. “Navodim ovdje,” kaže Viganò, ” da sam ih spreman potvrditi pod zakletvom pozivajući Boga za svjedoka.”
Prisjećajući se razgovora s Franjom u privatnoj audijenciji kratko nakon što je izabran [za papu], Viganò kaže:
Papa me pitao na obmanjiv način: “Kakav je kardinal McCarrick?” Odgovorio sam mu potpuno otvoreno i, ako želite, s velikom naivnošću: “Sveti Oče, ne znam poznajete li kardinala McCarricka, ali ako pitate Kongregaciju za biskupe, postoji jedan debeli dosje o njemu. On je korumpirao generacije sjemeništaraca i svećenika i papa Benedikt mu je naredio da se povuče u molitveni i pokorni život. “Papa nije ništa komentirao moje vrlo teške riječi i nije pokazivao izraz iznenađenja na svom licu, kao da mu je neko vrijeme već bila poznata ta stvar i odmah je promijenio temu. Ali, što je bila svrha Papinog pitanja: “Kakav je kardinal McCarrick?” Jasno je da je htio saznati jesam li McCarrickov saveznik ili ne.
Viganò nastavlja:
Također je bilo jasno da je, od vremena izbora pape Franje, McCarrick postao oslobođen svih ograničenja, osjećao je slobodu neprekidno putovati, održavati predavanja i intervjue. U timskom radu s kardinalom Rodriguezom Maradiagom postao je ključan za imenovanja u Kuriji i Sjedinjenim Državama i najslušaniji savjetnik u Vatikanu za odnose s Obaminom administracijom. Tako se može objasniti kako je u članstvu Kongregacije za biskupe, Papa zamijenio kardinala Burkea s Wuerlom i odmah imenovao Cupicha čim je postao kardinal. S takvim imenovanjem nuncijatura u Washingtonu izgubila je ulogu u imenovanju biskupa.
Čak i u tragičnoj aferi McCarrick, ponašanje pape Franje nije bilo drugačije. Barem od 23. lipnja 2013. znao je da je McCarrick bio serijski predator. Iako je znao da je pokvaren, štitio ga je do gorkoga kraja; doista, uzeo je McCarrickov savjet kao svoj osobni, što zasigurno nije nadahnuto zvučnim namjerama i ljubavi prema Crkvi. Tek kad je bio prisiljen izvještajem o zlostavljanju maloljetnika, opet na temelju medijske pozornosti, poduzeo je akciju [u svezi s McCarrickom] kako bi spasio svoju sliku u medijima.
Viganò kaže da u SAD-u “zbor glasova raste osobito kod vjernika laika, a nedavno su mu se pridružili i neki biskupi i svećenici, tražeći od svih koji su svojom šutnjom pokrivali McCarrickovo kriminalno ponašanje ili koji su mu pomogli da unaprijedi svoju karijeru ili promovira svoje namjere, ambicije i moć u Crkvi, da daju ostavku”.
Idući prema zaključku Viganò citira papu:
Na Angelusu u nedjelju, 12. kolovoza 2018., papa Franjo je rekao ove riječi: “Svi su krivi za dobro koje je mogao učiniti i nije učinio … Ako se ne suprotstavimo zlu, mi to prešutno hranimo. Trebamo intervenirati tamo gdje se širi zlo; a zlo se širi gdje nedostaju odvažni kršćani koji se suprotstavljaju zlu dobrim.” Ako se to s pravom smatra ozbiljnom moralnom odgovornošću svakog vjernika, koliko više se to odnosi na najvišeg crkvenog pastira, koji u slučaju McCarrick ne samo da se nije suprotstavio zlu, nego se povezao u činjenju zla s nekim za koga je znao da je duboko pokvaren. Povodio se za savjetom nekoga za koga je znao da je pervertit, i tako eksponencijalno umnažao svojim vrhovnim autoritetom zlo koje je činio McCarrick. I koliko još drugih zlih pastira Franjo još uvijek nastavlja podupirati u njihovom djelatnom uništenju Crkve!
Franjo odbija mandat koji je Krist dao Petru da potvrdi braću. Doista, svojim djelovanjem ih je podijelio, doveo ih je u pogrešku i poticao vukove da nastave razarati ovce Kristova stada.
U ovom izuzetno dramatičnom trenutku za sveopću Crkvu mora priznati svoje pogreške i, u skladu s proklamiranim principom nulte tolerancije, papa Franjo mora biti prvi koji će postaviti dobar primjer kardinalima i biskupima koji su pokrivali McCarrickovo zlostavljanje i podnijeti ostavku sa svima njima. [naglasak dodan]
Mnoga druga imena visokih svećenika Viganò spominje u izjavi kada govori o onima koji su bili svjesni McCarrickovih zlostavljanja, uključujući biskupa Paula Bootkoskog iz Metuchena; Nadbiskupa Johna Myersa iz Newarka; i kardinale Pietra Parolina, Leonarda Sandria, Fernanda Filonia i Angela Becciua.
Iako je u gornjem tekstu zadržana izvorna terminologija, onoga kojega danas nazivaju papom, na HKZ-u nazivamo njegovim pravim imenom – lažni prorok.