Svećenik kojeg su otpustili američki biskupi, jer je objavio pismo u kojem kritizira papu Franju, rekao je da je primio „jasan znak“ od Boga koji ga je uvjerio da ima „apostolski mandat“ da napiše pismo.
Otac Thomas Weinandy, bivši doktrinarni šef Američke katoličke biskupske konferencije (USCCB), napisao je pismo papi u kojem mu je rekao da je njegovo papinstvo obilježeno „kroničnom zbunjenošću“, napuštanjem doktrine i kulturom straha.
Nakon što je objavio ovo pismo, USCCB je tražio Weinandy-jevu ostavku na mjestu njihova konzultanta, što je on i učinio. Predsjednik USCCB-a je tada sastavio izjavu o „dijalogu“ u kojoj on polaže zakletvu u ime američkih biskupa da će biti „vjerni“ papi Franji.
Weinandy je rekao Robertu Royalu za The Catholic Thing’s da je on razmišljao o pisanju pisma dok je bio u Rimu prošlog svibnja te kako se „molio vezano za stanje sadašnje Crkve i zabrinutosti koju ima oko sadašnjeg pontifikata“.
„Zazivao sam Isusa i Mariju, Svetog Petra i sve Svete pape koji su tamo pokopani da učine nešto kako bi raščistili zbrku i metež u današnjoj Crkvi, kaos i nesigurnost koju sam osjećao da je prouzrokovao papa Franjo“, rekao je Weinandy.
Weinandy je duboko razmišljao o tome da li da piše i objavi nešto što izražava njegovu zabrinutost i tjeskobu, ali nije bio siguran da li bi to trebao napraviti. Nije mogao spavati tijekom jedne od svojih posljednjih večeri u Rimu, pa se molio Bogu negdje iza 1:15h:
„Ako Ti želiš da napišem nešto, moraš mi dati jasan znak. Ovakav bi znak trebao biti. Sutra ujutro idem u Svetu Mariju Majore na molitvu, a onda u Svetog Ivana. Poslije toga vratit ću se do Svetog Petra gdje ću ručati s mojim prijateljem. Tijekom tog razdoblja, moram sresti nekoga koga poznajem, ali ga nisam vidio vrlo dugo vremena i nikad ne bih očekivao da ću ga vidjeti u Rimu u ovo vrijeme. Ta osoba ne smije biti iz Amerike, Kanade ili Velike Britanije. Štoviše, tijekom našeg razgovora ta me osoba mora ohrabriti da nastavim s dobrim pisanjem.“
Nakon što je Weinandy ručao sa svojim prijateljem, „ono što je tražio od Gospodina, sljedeće noći nije bilo u njegovim mislima“.
I, pojavio se nadbiskup kojeg Weinandy nije vidio preko 20 godina. Nadbiskup, koji nije Amerikanac, Kanađanin, niti Britanac i kojeg nikad ne bi očekivao da će vidjeti u Rimu ili negdje drugdje, osim u njegovoj nadbiskupiji. Taj nadbiskup je rekao Weinandy-jevom prijatelju kako se on i Weinandy nisu vidjeli vrlo dugo vremena i da je, za to vrijeme, upravo dovršio čitati Weinandy-jevu knjigu o Božjoj Postojanosti i Utjelovljenju. Zatim je rekao da je to odlična knjiga i da mu je pomogla oko te teme te da bi je i prijatelj trebao pročitati. Tada se okrenuo prema Weinandy-u i rekao mu da nastavi s dobrim pisanjem.
U tom trenutku više nije bilo nikakve sumnje u Weinandy-jevim mislima da Isus želi da on nešto napiše.
Weinandy je rekao kako je bilo izrazito znakovito da je „znak“ od Boga došao kroz nadbiskupa. Odlučio je izravno pisati papi Franji o onome što ga brine. No uvijek je namjeravao objaviti to što bi napisao jer je smatrao da mnogo toga što njega zabrinjava su iste brige koje i drugi imaju, posebice među laicima te je tako želio biti također i glas njihove zabrinutosti.