Pozivam svoje kolege djelatnike u pro-life pokretu da progovore u ime potpore Sinovske korekcije pape Franje, a koja je javno objavljena prije dva tjedna. Smatram da je od velike važnosti za budućnost pro-life pokreta kao i za krajnji uspjeh u našim naporima da se osigura potpuna legalna zaštita za svu nerođenu djecu.
(John Smeaton, izvršni direktor Društva za zaštitu nerođene djece i suosnivač Voice of the family)
Pro-life pokret, koji brani osnovna prava svakog nevinog člana ljudske obitelji, ima potporu u ovih zadnjih 50 godina od muškarca i žene svih religija i kulturnog porijekla, iako postoji nekolicina koja bi htjela zanijekati da su Katolici pružili, u velikoj mjeri, okosnicu našeg pokreta. Katolička vjera je, za veliki broj naših podupiratelja, izvor njihove jasnoće o vrijednostima za svaki pojedini ljudski život i dosljedne dužnosti da se zaštiti svako nerođeno dijete, bez iznimke. Želio bih odati priznanje tisućama Katoličkih svećenika i tisućama Katolika laika koji su temelj našeg pro-life otpora ovdje u Ujedinjenom Kraljevstvu. Svi smo bili osnaženi jasnoćom Katoličkog nauka o moralnom zakonu, kojeg je održavao autoritet papinskog učenja kroz ova burna vremena.
Naš pro-life pokret, koji uključuje ljude svih vjera kao i nevjernika, odigrao je jedinstvenu ulogu u obrani prirodnog zakona u ovih posljednjih 50 godina. I dalje nastavlja s takovom ulogom. Zadobili smo mnoge pobjede i spasili mnogo života. Ipak, stvarnost je da unatoč našim naporima broj samih pobačaja premašuje sve poginule u svim ratovima zabilježenim u ljudskoj povijesti, a riječ je o brojkama prije nego smo uzeli u obzir broj nevino ubijenih eutanazijom, abortivnom kontracepcijom te tijekom službenih reprodukcijskih procedura.
Sučeljavajući se s ovakvim napadom, pro-life pokret jednostavno sam ne može dobiti bitku. Trebamo potpunu potporu službenika Katoličke Crkve diljem svijeta. Zbog ovog razloga pro-life pokret ne može zakopati svoju glavu u pijesak i ignorirati što se događa na najvišoj razini u Crkvi danas. Amoris Laetitia ne govori samo o temi Svete Pričesti za „razvedene i ponovo vjenčane“ – što je po sebi od velike važnosti jer uključuje svetogrđe počinjeno protiv Presvetog Sakramenta – već i o poništenju cijelog moralnog zakona. U paragrafu 303 Amoris Laetitita papa Franjo učinkovito niječe postojanje moralnog apsoluta.
Profesor Josef Seifert, istaknuti austrijski filozof, rječito je ukazao na posljedice ove pozicije u svojim novinama Does pure Logic threaten to destroy the entire moral Doctrine of the Catholic Church? Govoreći o „odobrenju“ udijeljenom ovim dokumentom za „razvedene i ponovno vjenčane“ kako bi mogli primiti Sakrament Pokajanja i Svete Pričesti bez izmjene načina života, profesor izjavljuje: „ Kad bi samo jedan slučaj stvarnog nemoralnog čina dozvolio, pa čak i želio, Bog, zar se ovo ne bi odnosilo na sva djela kao ‘stvarno kriva’? Ako je istina da bi Bog želio da preljubnički parovi žive u preljubu, zar također ne bi trebalo preformulirati Zapovijed ‘Ne čini preljuba’: Ako u vašoj situaciji preljub nije manje zlo, ne činite ga! Ako je, nastavite živjeti u njemu! ?“
Njegovo sljedeće opažanje je od velike važnosti za pro-life pokret:
„ Trebaju li pasti ostalih 9 zapovijedi, Humanae Vitae, Evangelium Vitae i svi prošli i sadašnji kao i budući Crkveni dokumenti, dogme ili koncili koji uče o postojanju stvarnih krivih djela? Tako ispada da nije stvarno krivo koristiti kontracepciju, te nije li Humanae Vitae u krivu kada nedvojbeno tvrdi da se nikada ne može dogoditi da je kontracepcija moralno opravdana u svakoj situaciji?
Treba li se zaključiti, počevši od nove komisije za Humanae Vitae koju je uspostavio papa Franjo, da je upotreba kontracepcije u nekim situacijama dobra ili čak obvezna te da ju Bog želi? Mogu li onda također aborteri, kao mons. Fisichella, te predsjednik Papinske akademije za život, biti opravdani u nekim slučajevima i ‘biti to što sam Bog traži usred točne kompleksnosti nečijih granica, a da to nisu potpuno objektivni ideali’?
Ne treba li, iz čiste logike, eutanazija, samoubojstvo ili pomaganje u tome, laži, krađa, izdaja, pregovaranja ili izdaja Krista, poput Svetog Petra, ili ubojstvo pod nekim okolnostima, nakon određenog „rasuđivanja“, biti dobro i vrijedno hvale zbog kompleksnosti konkretne situacije (ili zbog manjka etičkog znanja ili snage volje)? Zar Bog također nije mogao zahtijevati od jednog Sicilijanca, koji se osjeća obveznim uništiti nevine članove obitelji, čija je glava ubila člana njegove vlastite obitelji i čiji bi brat ubio četiri obitelji da on nije ubio jednog, pa nastavi s njegovim ubojstvom jer je njegov čin, po njegovim uvjetima ono što ‘sam Bog traži usred konkretne kompleksnosti nečijih granica, a da to nisu potpuni objektivni ideali’? Zar čista logika ne nalaže da mi izvlačimo ovakve zaključke iz prijedloga pape Franje?“
Širenje ovakvih heretičkih nijekanja moralnog apsoluta kroz Crkvu ima za potencijal opovrgavanja svega onoga što je pro-life pokret radio posljednjih 50 godina. Prva crta je premještena od domaćeg političko bojnog polja, i internacionalnih institucija poput UN-a, u samo srce Katoličke Crkve. Zaista, u nekoliko posljednjih godina papa Franjo i Vatikanske vlasti su kapitulirale pod „kulturom smrti“ podupirući pro-abortivne UN-ove Ciljeve za održivi razvoj te promičući agendu internacionalnog spolnog obrazovnog lobija kroz Amoris Laetitiu i pornografski spolni edukacijski program Papinskog koncila za obitelj.
Kao što se pro-life pokret borio kroz mnoga desetljeća u nacionalnom zakonodavstvu i internacionalnim tijelima, tako se sada moramo boriti s onima u hijerarhiji koji rade da bi oslabili ili ukinuli nauk Katoličke Crkve. Ni papu Franju se ne može izuzeti samo zato što je, u nekoliko navrata, govorio protiv zla kao što je abortus i gender teologija, jer je njegovo bacanje sumnje na postojanje moralnog apsoluta učinilo takve izjave gotovo nevrijednima. U svakom slučaju, njegovo neslaganje s Katoličkim naukom o kontracepciji je očito i potvrđeno od strane Vatikana.
Sinovska korekcija Katoličkih predavača je važan korak prema zaustavljanju širenja hereze u Crkvi danas. Svih sedam heretičkih prijedloga pape Franje, koji su identificirani od strane njenih autora, tiče se našeg pro-life posla. Važno je da naš pokret educira naše podupiratelje o teškoći krize u Crkvi i da mi udvostručimo naše napore kako bi educirali ljude u autentičnom duhu Katoličkog nauka. Moramo također zahtijevati da naši svećenici i biskupi naučavaju puninu Katoličke doktrine te da ne kolaboriraju, čak ni na trenutak, u navali hereza koje tragično širi papa Franjo i mnogi drugi članovi više hijerarhije. Ako se ne uspijemo zauzeti, mi ne ćemo uspjeti u našoj dužnosti da zaštitimo slabe i ranjive, a na što smo se zakleli.
Sinovska korekcija jasno podcrtava i razmjer i granice papine nepogrješivosti, učiteljskog autoriteta te identificira katastrofalne posljedice hereza koje se mogu naći u nauku pape Franje. Predavači su iznijeli korekciju zato da bi:
„zaštitili našu braću Katolike – i one izvan Crkve, od kojih se ključ znanja ne smije oduzeti (Lk 11:52) – nadajući se da će spriječiti daljnje širenje doktrina koje imaju namjeru oskvrnuća svih Sakramenata i rušenja Božjeg Zakona.“
Oni su radili na specifikaciji poglavlja Amoris Laetitia, te drugim riječima i djelima pape Franje, koji su pružali temelje za korekciju. Oni su zatim identificirali sedam heretičkih tvrdnji koje su propagirane gore spomenutim riječima i djelima. Potpisnici sebe „ ne upuštaju u osudu stupnja svjesnosti kojom je papa Franjo propagirao ove hereze“, ali oni „s poštovanjem inzistiraju da on osude ove hereze, koje je papa direktno ili indirektno podržao.“
Izražavajući našu brigu prema našim pastirima, kad je potrebno ponekad i javno, mi ispunjamo našu dužnost kako je jasno navedeno u kodeksu Kanonskog Zakona, a kaže:
„Prema znanju, kompetencijama i ugledu kojeg imaju, oni (Kršćanski vjernici) imaju pravo pa čak i obvezu da s vremenom svoje mišljenje izraze posvećenim pastirima na temu koja se tiče dobra Crkve i da svoje mišljenje obznane ostatku Kršćanskih vjernika, bez narušavanja integriteta vjere i morala, s poštovanjem prema svojim dušobrižnicima, i pažljivo u korist zajedništva i dostojanstva duša.“ ( Kanon 212)
http://voiceofthefamily.com/why-the-pro-life-movement-should-support-the-filial-correction/