Talijanski novinar i autor Antonio Socci ovaj je tjedan podigao temperaturu komentarom koji je objavljen na njegovoj internetskoj stranici za Uskrsnu nedjelju, navodeći da je najnoviji razgovor pape Franje s izdavačem La Repubblica, Eugenio Scalfari, o navodnom nepostojanju pakla, odjeknuo u cijelom Vatikanu više nego što se može vidjeti na površini.
Prema Socciu, internetski portal Il Sismografo – čiji izvori u Rimu potvrđuju da se čita u okvirima vatikanskih krugova – žalio se na Veliku subotu kako je unatoč takozvanom “poricanju” od Vatikana (koje zapravo nije bio poricanje ) papa rekao ono što je Scalfari izvijestio – naime, da pakao ne postoji i da su duše nepravednih uništene – ” već 48 sati prouzrokuje lavinu na webu, na svakom jeziku”.
Socci kaže da su efekti više osjetljivi u inozemstvu, s vrlo malo podizanja prašine u talijanskoj tisku – tako malo, zapravo, da La Repubblica nije ni spomenula Vatikansko “poricanje” izvješća koje je napravio njen osnivač.
“Čudno je to”, piše Socci, “zapravo, ova priča je stvorila spektar opominjanja za herezu, nad Bergogliom, što bi ga moglo čak koštati papinstva.”
Socci tvrdi:
Postoje samo dvije mogućnosti: Bergoglio je napravio eksplozivne heretičke afirmacije koje je “The Times” naslovio “Papa Franjo poništio pakao”, ili je Scalfari sve to izmislio i time počinio nečuven profesionalni gaf koji potkopava vjerodostojnost “Repubblicae”, vrlo glasna pogreška napravljena u vrijeme kada se svaki dan otkrivaju “lažne vijesti”.
Socci tvrdi da iako je “svaki objavljeni intervju rekonstrukcija”, da taj izgovor nije dovoljan da se odbaci zabrinutost zbog onoga što je papa navodno rekao. “Vatikan bi trebao reći da li Bergoglio odbacuje izjavu koja mu se prpisuje ili ne.”
Socci ima teoriju o tome zašto to nisu učinili, koja odgovara onome što smo neko vrijeme govorili:
Stoga igra koju Scalfari i Bergoglio igraju već pet godina, u kojima Argentinski papa dopušta neku vrstu dvostrukog magisterijskog puta. Kad govori Katolicima, izražava se na određen nejasan i teološki dvosmislen način. Izbjegava eksplicitne izjave i tako malo pomalo ruši doktrinu (taktika kuhanja žaba polako).
U međuvremenu, kroz Scalfaria govori svijetu, otkrivajući svoje istinske ideje, koje su tako potpuno moderne, kako bi izgradile svoju “revoluciju” i popularnost među ne katolicima i medijima.
Socci upozorava svoje čitatelje da je kardinal Martini – bivši vođa mafije Svetog Galena koji se urotio da izabere Bergoglia i “jedan od velikih preteča ovog pontifikata” – napisao vrlo slično eshatološko gledište ne dugo prije smrti:
Ja se nadam da će se prije ili kasnije svatko otkupiti. Ja sam veliki optimist. Moja nada je da Bog pozdravlja sve, da je milosrdan i ta nada postaje sve jača. S druge strane, naravno, ne mogu zamisliti kako ljudi poput Hitlera ili ubojice koji zlostavljaju djecu mogu biti bliski Bogu. Čini mi se lakšim pomisliti da se takvi ljudi jednostavno uništavaju …
Oni koji promoviraju ove progresivne teološke ideje, tvrdi Socci, žele biti “više milosrdni nego Bog i sam Isus, koji u Evanđelju opisuje sa strašnim riječima kazne pakla. Ovo je značenje Bergoglijevog milosrđa: poboljšati Isusovu milost.”
No, Scalfari je, podsjeća nas Socci, Franji slične izjave pridodao nekoliko puta tijekom posljednjih nekoliko godina.
“Vatikan to nikada nije zanijekao”, kaže Socci. “Nije izazvalo reakciju iz zbunjene i uništene Crkve. I tako je ovaj put netko pomislio da je došao trenutak da ove Bergoglijeve koncepte stavi u navodnike. “
U bilo kojem prethodnom primjeru nema navodnika. Ali ovaj put, Scalfari je u cjelovitosti razgovarao sa Franjom, posvetio dubljoj tvrdnji specifičnost i točnost u prikazu njegovih riječi.
Ipak, kaže Socci, Vatikan je zanemarivao sve veću vijest ove izjave za vrijeme kada je izašla na Veliki četvrtak, dok konačno u poslijepodnevnim satima nije dana vatikanska izjava, sada sramotno ne poricanje.
Zašto? Što se dogodilo? Pita Socci.
Ovo je točka gdje Socci tvrdi da je došlo do neočekivane intervencije:
Čini se da je ovaj put – pred izravnim citatom Bergoglia koji govori o dva eksplicitna krivovjerja, suprotstavljajući se dvjema temeljnim dogmama Crkve – važan kardinal (ne talijanski) bio ogorčen, pozvao je nekoliko njegovih kolega, a potom i u njihovo ime, izravno tražio od pape da otkrije točno ono što bi ovaj intervju mogao značiti – jer iskazati izričito krivovjerje je jedan od četiri razloga zbog kojih se Petrova služba može izgubiti.
Bergoglio se tada savjetovao sa Sostitutom [državnog tajništva] mons. Becciom i odlučio brzo pobjeći u zaklon preko svog glasnogovornika.
Ako je ovo istina, to je značajan trenutak za Franjino papinstvo. Ako je kardinal zapravo mogao prisiliti tzv. “Diktatora Papu” da se povuče, to pokazuje da se ravnoteža moći u Rimu mijenja, a Franjo, koji se često vidi kao autokratan, sada se može naći u mnogo neizvjesnijem položaju nego što smo ranije mogli vidjeti.