WASHINGTON, DC, veljača 2018. – Životopisac Svetog Ivana Pavla II. George Weigel kritizirao je nedavnu tvrdnju kardinala Pietra Parolina da poučavanje pape Franje u Amoris Laetitia predstavlja “pomak paradigme” za Crkvu.
“Katolička Crkva ne radi pomake paradigme “, napisao je katolički teolog.
“Pomak paradigme” označava dramatičan, iznenadni i neočekivani prekid u ljudskom razumijevanju – a time i početak nečeg novog – napisao je Weigel, dodajući malo kasnije da je takva “smjena” u Katoličkoj Crkvi nemoguća.
Kardinal Parolin opisao je papin kontroverzni tekst AL iz 2016. kao “pomak paradigme” u intervjuu za Vatikanski Radio, koji je objavljen 11. siječnja.
Vatikanski državni tajnik je rekao da je “na kraju Amoris Laetitia postala kao nova paradigma koju papa Franjo provodi mudro, razborito i strpljivo”.
Parolin je rekao da su “poteškoće” koje proizlaze iz dokumenta i koje “i dalje postoje u Crkvi, osim nekih aspekata njegovog sadržaja, upravo zbog ove promjene stava koju papa traži od nas”.
“To je pomak paradigme”, izjavio je on, “a tekst sam inzistira na tome, to je ono što se od nas traži – ovaj novi duh, ovaj novi pristup!”
Kardinal Parolin jedan je od najmoćnijih dužnosnika Kurije, a neki vatikanisti ga smatraju mogućim Franjinim nasljednikom.
Weigel je nazvao Parolinovu uporabu ove fraze “nesretnom”.
Tvrdi da dok postoji istinski “razvoj nauka” ukorijenjenog u otkrivenju koje je završilo smrću posljednjeg Apostola, ne može postojati “pomak paradigme”.
“Stoga evolucija Crkvenog razumijevanja Evanđelja tijekom stoljeća nije stvar “pomaka paradigme”, ruptura, radikalnih prekida i novih početaka, već pitanje o tome što teolozi nazivaju razvojem doktrine”, napisao je.
“I kao što nas je poučavao blaženi John Henry Newman, autentični doktrinarni razvoj je organski i kontinuiran u “jednoj vjeri … danoj svetima “(Juda 1: 3). Katolička Crkva ne čini rupturu: to je bilo pokušano prije 500 godina, s katastrofalnim rezultatima za jedinstvo kršćana.”
Weigle je napisao da današnja situacija podsjeća na radikalni prekid, koji biskupi diljem svijeta različito primjenjuju, čineći Katoličku Crkvu fragmentiranom inkarnacijom Crkve Engleske “i to je zloslutno”.
“Pastoralna implementacija Amorisa Laetitia mandata na Malti, Njemačkoj i San Diegu sasvim je drugačija od onoga što je mandat u Poljskoj, Phoenixu, Filadelfiji, Portsmouthu, Engleskoj i Edmontonu“, istaknuo je.
“Zbog toga”, kazao je, “Katolička Crkva počinje nalikovati Anglikanskoj zajednici ( koja je sama proizvod traumatične „promjene paradigme” koja je Johna Fishera i Thomasa Morea koštala glave).”
“Jer u Anglikanskoj zajednici”, nastavio je Weigel, “ono što se vjeruje, slavi i prakticira u Engleskoj sasvim je različito od onoga što se vjeruje, slavi i prakticira u Nigeriji ili Ugandi”.
“Ova fragmentacija nije Katolička”, rekao je Weigel. “Katolicizam znači jedan Gospodin, jedna Vjera, jedno Krštenje i jedinstvo, što je također jedan od četiri prepoznatljiva obilježja Crkve”.
“To jedinstvo znači da Crkva utjelovljuje načelo ne-proturječnosti”, objasnio je, “tako da smrtni grijeh na Poljskoj strani rijeke Odre ne može biti izvor milosti na Njemačkoj strani granice”.
Amoris Laetitia je bila neprestani izvor zaprepaštenja Katolicima – i klericima i laicima od objavljivanja u travnju 2016. zbog svog priznanja Svete Pričesti „ponovno vjenčanim“ Katolicima.
Weigel je predložio način da se zaustavi trenutna “fragmentacija” koju mnogi žive u Crkvi.
“Nešto se danas razbija u katoličanstvu i neće se izliječiti žalbama na paradigmatske pomake”, kazao je.
“U prvim kršćanskim stoljećima biskupi su se iskreno suočavali i kada je to bilo potrebno, bratski su se ispravljali. Ta je praksa danas bitna kao u danima Ciprijana i Augustina – da ne spominjem Petra i Pavla “, dodao je.