Biskup Schneider umanjuje očekivanja za korekciju

Čitatelji su možda primijetili nesretnu činjenicu da se pitanja koja se odnose na formalni čin korekcije nisu načela u nedavnom intervjuu kardinala Raymonda Burka.

Je li to bio samo propust od strane anketara, ili je vjerojatnije da je tako dogovoreno unaprijed?

Bez obzira na to, u intervjuu 6. siječnja s biskupom Athanasiusom Schneiderom za R C, a s obzirom na činjenicu da su on i kardinal Burke izrezani iz iste tkanine (Koncilske, neokonzervativne), njegov odgovor može biti vrlo dobar da se uvidi razlog zašto formalni čin korekcije tek treba biti isporučen.

http://hrvatskikrsnizavjet.com/biskup-schneider-to-je-vrsta-bogohuljenja-kada-gresnik-trazi-pristup-svetoj-pricesti/

Zapravo, na temelju njegovog odgovora, može se vjerovati da do toga nikad neće doći.

Na pitanje što smatra razlogom kašnjenja, Njegova Ekscelencija je odgovorila:

U ovom trenutku privremene i djelomično pomračene funkcije papinog magisterija konkretno o obrani i praktičnoj provedbi nerazrješivosti braka, članovi biskupskih i kardinalskih koledža moraju pomoći papi u ovoj magisterijskoj dužnost kroz javne ispovijesti nepromjenjivih istina koje su redovno i univerzalno učiteljstvo – to znači ono što su svi pape i cijelo biskupstvo tijekom svih vremena – naučavali o doktrini i sakramentalnoj praksi braka.

Drugim riječima, ako papa ne želi obraniti, praktično, nerazrješivost braka, što je njegova dužnost, onda kardinali i biskupi moraju “pomoći” njemu pomoću vlastitih “javnih ispovijesti” ove same nepromjenljive istine.

Mnogim čitateljima se to može činiti prilično neugodno, ali u stvarnosti ovo je neizmjerno jadno i na nesreću neispunjenje dužnosti koju imaju svi Katolici, a posebno i mnogo više, nasljednici Apostola.

Uistinu, ti ljudi imaju svetu dužnost, za spasenje onih duša povjerenih njihovoj skrbi, da čine “javne ispovijesti” – tj. podučavaju – nepromjenjive istine jasno izražene u Katoličkoj doktrini, kad je zgodno i kad je nezgodno tj. bez obzira da li je onaj koji tvrdi da je papa voljan to učiniti ili ne.

Oni također imaju dužnost i autoritet da brane istine vjere kad su pod napadom; tj. pozvani su izravno sučeljavati se i osuditi i herezu i one koji šire hereze, i to za dobro duša.

Kao što gorko iskustvo posljednjih pedeset i više godina zasigurno potvrđuje, ljudi Koncila, koji vole sami širiti “medicinu milosrđa”, nemaju katolički cojones da naprave takvo što.

U sadašnjoj situaciji, očito su se uvjerili da je “formalni čin korekcije” malo previše nalik na čin osude, što je njima za utjehu.

Na pitanje što će se dogoditi ako „Franjo nastavi službeno odobravati biskupske konferencije koje će dozvoliti razvedenima i ponovno vjenčanima pristup Svetoj Pričesti”, biskup Schneider (uz navođenje potrebnog citiranja svemogućeg Koncila) jasno je iznio da, barem što se njega tiče, formalno ispravljanje Franje nije opcija.

„Od prvog stoljeća postoji temeljni princip tradicionalne katoličke vjeroispovijesti: “Prima sedes a nemine iudicatur”,  tj. Prvu biskupsku stolicu u Crkvi (stolicu pape) ne može suditi nitko. Kad biskupi podsjećaju papu na nepromjenjivu istinu i disciplinu Crkve, oni ne sude ovu prvu stolicu Crkve, nego se ponašaju prema papi kao kolege i braća. Stav biskupa prema papi mora biti kolegijalan, bratski, ne servialni i uvijek hiper poštujući, kao što je naglasio Drugi Vatikanski koncil (osobito u dokumentima  Lumen gentium  i  Christus Dominus). Moramo nastaviti ispovijedati nepromjenjivu vjeru i još više moliti za papu, a onda samo Bog može intervenirati i to će učiniti neupitno.“

 

U redu, najprije budimo vrlo jasni: Princip koji se navodi – Prima sedes a nemine iudicatur – znači da nitko nema nadležnost nad papom, i u tom smislu, katedru Petra ne može nitko suditi.

To ne znači da su njegova učenja izvan presude u odnosu na nepromjenjivu istinu i stoga ne mogu biti eksplicitno osuđena kad su heretička.

U običnom engleskom, pristup biskupa Schneidera Franji može se sažeti na sljedeći način: 

Kardinali i biskupi trebaju javno ispovijedati katolički nauk, podsjećaju Franju na isti (kao da je jednostavno zaboravio), i moliti se za njega.

To je to.

Osim ovoga, Franji se mora dati slobodno da može izgovarati bogohule i krivovjerja na bilo koji način koji smatra prikladnim, čak i ako ih odluči objaviti u službenim “papinskim” tekstovima upućenim Univerzalnoj Crkvi u ime Petra, pa čak i ako on sam poduzima korake kako bi ih zaštitio u takozvanim “pastoralnim praksama” koje proizlaze iz njih, tako da ih uvrsti u Acta Apostolicae Sedis.

Drugim riječima, neka Bergoglio nastavi voditi duše u pakao, jer, nakon svega, “samo Bog može intervenirati i On će to učiniti neupitno”.

Očigledno biskup Schneider i ostali trebaju sami podsjetnik:

Bog je intervenirao u ljudskoj povijesti u osobi Isusa Krista koji je uspostavio hijerarhijsku Crkvu obdarenu Apostolskim nasljeđem, čime je biskupima dao vlast i dužnost osuditi krivovjerje i heretike u Njegovo Ime, bez obzira na to tko su oni (čak i ako je anđeo s neba), za dobro duša.

Ne sumnjam da biskup Schneider misli dobro, ali također nemam sumnje da će on i mnogi drugi biskupi jednoga dana morati odgovarati za njihov neuspjeh da održe svoje svete dužnosti naspram Bergoglianskog napada.

https://akacatholic.com/bishop-schneider-lowers-expectations-for-correction/

Pravila komentiranja: HKZ cijeni i potiče komentare čitatelja. Komentare ipak treba ograničiti na temu, da budu precizni i jasni, poželjno bi bilo da se podupru činjenicama, u svrhu davanja novih informacija ili produbljivanja postojećih.
Ovaj prostor nije namijenjen da bi se na njemu vrijeđalo bilo koga, niti je namijenjen za širenje osobnih duhovnih iskustava, također nije namijenjen za učestalo osobno blogiranje niti za teološke rasprave među komentatorima. Nije tajna da postoje uljezi koji mogu napraviti štetu, zbog toga neke komentare moramo brisati. Ako ispunjavaju ova pravila, objavljeni komentari ne moraju nužno odražavati stajalište HKZ-a.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *