Zadnjih dana slušamo i gledamo ono što vjernike pa i djecu, sablažnjava, ali čini se ne i naš Crkveni kler. Papa mijenja molitvu Oče naš.
Moja kćer ( 11 god.) me pita :
Tata, kako će sada glasiti molitva Oče naš?
Da li je Isus krivo mislio?
Da li su Apostoli nešto krivo čuli ili razumjeli?
Kako do sada to nitko nije primijetio?
Da li su i druge molitve dobro napisane?”
Na sva ova pitanja postoji samo jedan odgovor : “Dijete, papa je nešto krivo shvatio!”
((Na slici poglavar Družbe Isusovaca Arturo Sosa Abascal (lijevo-bez kolara) , koji je također nešto krivo shvatio))
Mnoge “Katoličke” stranice, ovih dana, natječu se koja će brže i bolje opravdati još jedan u nizu “krivih navoda” ili famoznih “što je pisac doista htio reći”, papinih otkrića.
No krenimo od kraja.
Evanđelje po Mateju – 4 : Tada Duh odvede Isusa u pustinju da ga napastuje đavao.
Evanđelje po Marku – 1-12.: Odmah poslije toga Duh ga natjera da ide u pustinju.
Evanđelje po Luki – 4-2.: I odvede ga Duh u pustinju 40 dana, gdje ga je kušao đavao.
Tko je taj Duh – sotona ne može biti, jer nema vlast nad Isusom.
Ostaje jedino logičkim slijedom zaključiti da se radi o Duhu Svetom.
Duh Sveti je treća Božanska Osoba. Duh Sveti je Bog.
Stoga Bog odvodi Isusa da ga kuša đavao.
Nikada mi nije bilo nelogično niti čudno, da Bog može uvesti u napast.
Biblija je prepuna primjera gdje Bog iskušava svoj izabrani narod (40 god. kroz pustinju – i Mojsijev govor koji potvrđuje da je Bog doista kušao svoj narod), proroke (Abrahamu je rekao da ubije svoga sina Izaka – kušao mu je vjeru), Joba- kroz bolest i ostale nedaće, tj. sve nas vjernike i nevjernike u našim životima.
Na kraju Isus je i obećao u posljednjim vremenima, bit ćete kušani kao što se srebro kuša u vatri.
Zašto to Bog čini.
Koliko nam je puta izreka “pravi prijatelj se pozna u nevolji” prešla preko usana. I kada bi nevolja prošla, onda bi smo znali reći evo vidite ovo je moj pravi prijatelj.
Jasno je da Božja kušnja, nikada ne dolazi bez Njegove svesrdne pomoći, u obliku milosti koje će nam pomoći da se pred Licem Božjim u toj istoj kušnji pokažemo kao heroji, čvrsti i nepokolebljivi Njegovi učenici.
Tada će i nama, ako sačuvamo vjeru On reći kao i Jobu, pogledaj onoga slugu moga, Njemu na zemlji nema ravna.
Nekada, ne tako davno, Isusovi učenici tražili su od Boga da ih stavi u kušnju mučeničke smrti, kako bi na taj način pokazali svoju ljubav za Isusa.
No, danas ovaj pokušaj promjene molitve Oče naš i nije tako neobičan, jer ona stoji kao prepreka Crkvi novog milosrđa.
Kako?
Jednostavno, ako Bog ne može čovjeka dovesti u napast, onda je đavao taj koji ima bezgraničnu moć, a Bog nema pravo ispitivati čovjekovu vjernost i poslušnost, kao što je to učinio sa prvim čovjekom Adamom, stavivši jedno kobno drvo u njegovu blizinu, sa kojega nije smio jesti.
Jer u Crkvi novog milosrđa Bog nije pravedni sudac. On ne može osuditi čovjeka na pakao. Jer prema silnim teolozima mi smo ti koji sami sebe osuđujemo svojim djelima.
Sjetimo se mnogih sudskih procesa u Hrvatskoj. Nisam još vidio da se netko dobrovoljno osudio niti na uvjetnu kaznu. Svi su se branili – nisam kriv.
Stoga ako neka osoba i treba ići u pakao, Bog će je vjerojatno morati moliti da prihvati pakao. Ali što to pričam pa u Crkvi novog milosrđa pakao ne postoji.
No istina je potpuno drugačija. Hvala Bogu. Jer ovaj život nije igra. Na kocki je vječnost.
Dragi Bog nije naivni starac, koji samo klima glavom na naša zlodjela. On je Kralj Svesilni, Gospodin nad vojskama, On će odvojiti dobre od zlih.
On će donijeti pravdu među narode.
Iskorijenit će kukolj iz pšenice.
Čini se da molitva Oče naš, nije sablazan vjernicima već 2000 god., no ona postaje jako teška papi Franji, a i pojedinim našim, Hrvatskim biskupima. Podsjećaju me na učenike koji su otišli od Isusa sa riječima : “Težak je ovo govor , tko ga može slušati”.
Postaje uobičajeno mijenjati Isusove Riječi, unatoč tome što je On to strogo zabranio. Sačuvajte stare Biblije jer nećete uskoro imati dokaz da vas lažu.
I.G.
Komentar: Znamo da postoji razlika između kušnje i napasti. Također smo svjesni da Bog dopušta i jedno i drugo. Stoga Ga možemo moliti: Ne uvedi nas u napast.
Katekizam Katoličke Crkve o “Ne uvedi nas u napast”:
2846 Ova prosnja seze u korijen prethodne, jer su nasi grijesi plod pristanka na napast. Molimo naseg Oca da nas u nju ne “uvede”. Tesko je grcki izraz prevesti jednom rijecju: znaci “ne dopustiti unici u”, “ne dopusti da podlegnemo napasti”. “Bog ne moze biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga” (Jak 1,13). Naprotiv, zeli nas od nje osloboditi. Mi ga molimo da ne dopusti da krenemo putem koji vodi u grijeh. Ukljuceni smo u borbu “izmedju tijela i Duha”. Ova prosnja moli Duha razlucivanja i jakosti.
2847 Duh Sveti nam omogucuje razlucivati izmedju kusnje, nuzne za rast unutarnjeg covjeka, sto vodi k “prokusanoj kreposti” (Rim 5,3-5), i napasti koja vodi u grijeh i smrt. Moramo takodjer razlikovati sto je “biti napastovan” a sto je “pristati” na napast. Konacno, dar razlucivanja razoblicuje varku napasti: prividno, njezina je ponuda “dobra, zamamljiva za oci i pozeljna” (Post 3,6), a, u stvari, plod joj je smrt.
Bog ne zeli nametnuti dobro, on zeli slobodne ljude (…). U odredjenom smislu napast je korisna. Nitko osim Boga, cak ni mi sami, ne zna sto je nasa dusa primila od Boga. To nam otkriva kusnja, i tako nas uci da upoznamo sami sebe i na taj nacin, otkrijemo svoju bijedu, te nas time primorava da zahvalimo za dobra koja nam je napast otkrila. 2848 “Ne uci u napast” ukljucuje odluku srca: “Doista, gdje ti je blago, ondje ce ti biti i srce (…). Nitko ne moze sluziti dvojici gospodara” (Mt 6,21.24). “Ako zivimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo” (Gal 5,25). Tim “pristajanjem” uz Duha Svetoga Otac nam daje snage. “Nije vas zahvatila druga kusnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: nece pustiti da budete kusani preko svojih sila, nego ce s kusnjom dati i ishod da mozete izdrzati” (1 Kor 10,13).
2849 Medjutim, ta borba i pobjeda nisu moguce bez molitve. Svojom je molitvom Isus svladao Napasnika na pocetku i u zavrsnoj borbi agonije. Ovom prosnjom nasemu Ocu Krist nas sjedinjuje sa svojom borbom i agonijom. U zajednistvu s njegovom, postojano se naglasava budnost srca. Budnost je “cuvarica srca”. Isus moli Oca da nas “cuva u svom imenu” (Iv 17,11). Duh Sveti nastoji da nas bez prestanka potice na tu budnost. Ova molitva dobiva sav svoj dramatski znacaj u odnosu na konacnu kusnju nase zemaljske borbe; ona moli i ustrajnost do kraja. “Evo dolazim kao tat. Blazen onaj koji bdije” (Otk16,15).
(Ne znamo zašto nema kvačica na slovima Ketekizma kojeg HBK stavlja na službenu stranicu.)
http://www.hbk.hr/katekizam/iv/23-pre1.html#RTFToC21
Ovaj tekst Katekizma uspoređen sa izjavom predsjednika HBK jasno pokazuje da oni imaju odgovor, ali ga ne žele prihvatiti. Ako bi pročitali neki stariji Katekizam ( primjerice Tridentski), bilo bi im još jasnije zašto Bog dopušta napast.
Ovako: „Želimir Puljić, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, kaže da je to vrlo umjesna primjedba (Franjina primjedba da se promjeni molitva). “Nisam jedanput postavio to pitanje kako će nas Bog uvesti u napast? Ja se slažem da se tu napravi korekcija da se rekne: ne dopusti nas da nas uvede ili nešto”, kaže Puljić.
http://hrvatskikrsnizavjet.com/papi-franji-smeta-molitva-oce-nas/
Pravila komentiranja: HKZ cijeni i potiče komentare čitatelja. Komentare ipak treba ograničiti na temu, da budu precizni i jasni, poželjno bi bilo da se podupru činjenicama, u svrhu davanja novih informacija ili produbljivanja postojećih.
Ovaj prostor nije namijenjen da bi se na njemu vrijeđalo bilo koga, niti je namijenjen za širenje osobnih duhovnih iskustava, također nije namijenjen za učestalo osobno blogiranje niti za teološke rasprave među komentatorima. Nije tajna da postoje uljezi koji mogu napraviti štetu, zbog toga neke komentare moramo brisati. Ako ispunjavaju ova pravila, objavljeni komentari ne moraju nužno odražavati stajalište HKZ-a.